Katalog radova
Selektirani autori i radovi
Marina Badurina
Ivana Bakal
Matea Banoža-Blažević
Carlos Ignacio Bellante
Aleksandar Bezinović
Duška Boban
Eugen Borkovsky
Lidia Boševski
Ivana Butković
Vanda Čizmek
Anastazija Debelli
Design Bureau Izvorka Jurić
Gordana Drinković
Emilija Duparova
Nina Đurđević
Nadica Eichhorn
Damr Fabijanić
Igor Galaš
Damir Gamulin
Damir Gamulin, Antun Sevšek
Karlo Gross
Hamper studio
Ajla Hebib Špoljarec
Jadranka Hlupić Dujmušić, Petra Krpan
Ruža Hodak
Ana Hrćan Šojat
Paulina Jazvić
Dominique Jurić
Matko Kezele
Ivan Klisurić
Vesna Kolobarić
Draga Komparak
Kuna zlatica
Paola Lugarić
Dominik Meštrović-Hajzler
Alida Mezić
Zdravko Milić
Ivana Mrčela
Ivian Kan Mujezinović
Natalija Nikpalj
Mirna Oštarić Kerr
Tena Pavletić
Ira Payer
Mario Periša
Danijela Pičuljan
Lili Poljak
Katarina Radošević Galić
Julijana Rodić Ozimec
Milena Rogulj
Yasna Skorup Krneta
Diana Sokolić
Danijel Srdarev
Sanja Stani
Jana Stoić
Studenti TTF-a kolegij Kreiranje odjeće
Studio I-GLE
Studio Sonda
Renata Svetić
Sanja Šebalj
thinkobjects studio
Mirjana Tomašević Dančević
Mario Tomša
Anselmo Tumpić
Snježana Vego
Ivona Verbanac
Ana Vivoda
Janez Vlachy
Anton Vrlić
Nikola Zelmanović
Mapiranje tijela–triptih
filc, gips, žica
kombinirana tehnika
200 x 200 cm
Fotografija: Boris Berc
2014.
IZVAN KONKURENCIJE
Osnovni koncept rada ‘mapiranje tijela - triptih’ proizašlog iz istoimene izložbe (2014) temelji se na istraživanju suvremene mode (kao znaka za sve i ništa istovremeno) kao i stvaranje suvremene mode u obliku umjetničkog neponovljivog djela. Pluralizam suvremenog doba odražava se na tijelu na način da sada dobivamo fluidno i metastazirano tijelo. Iako u sferi mode, odjevni predmet i odijevanje ovdje nije predmet interesa, kao ni (moguća) kostimografija. Tijelo u konstantnoj promjeni više ne podrazumijeva nosive odjevne predmete, naprotiv potpuno se zastire funkcionalna dimenzija odjevnog predmeta te uzajamni odnos tijela i odjeće, a samodovoljno tijelo otkriva svoje skulpturalne dimenzije. Dehumanizirane, sablasne i pomalo prijeteće pojave, slobodno lebde u prostoru i pridonose nadrealnoj tjelesnoj percepciji kao posljedici spomenutih mutacija. Krajnji cilj prikazanog rada je transformacija od teorijskog propitkivanja o suvremenoj modi (smrt mode? granica mode i tijela i sl.) te prelaz u skulpturalnu, realističnu galerijsku dimenziju. Na taj način dotaknuta modna problematika sadašnjeg trenutka, osim galerijskog prezentiranja, odmiče prosječnog gledatelja od tradicionalnog, stereotipnog modnog razmišljanja.