Katalog radova
Selektirani autori i radovi
Marina Badurina
Ivana Bakal
Matea Banoža-Blažević
Carlos Ignacio Bellante
Aleksandar Bezinović
Duška Boban
Eugen Borkovsky
Lidia Boševski
Ivana Butković
Vanda Čizmek
Anastazija Debelli
Design Bureau Izvorka Jurić
Gordana Drinković
Emilija Duparova
Nina Đurđević
Nadica Eichhorn
Damr Fabijanić
Igor Galaš
Damir Gamulin
Damir Gamulin, Antun Sevšek
Karlo Gross
Hamper studio
Ajla Hebib Špoljarec
Jadranka Hlupić Dujmušić, Petra Krpan
Ruža Hodak
Ana Hrćan Šojat
Paulina Jazvić
Dominique Jurić
Matko Kezele
Ivan Klisurić
Vesna Kolobarić
Draga Komparak
Kuna zlatica
Paola Lugarić
Dominik Meštrović-Hajzler
Alida Mezić
Zdravko Milić
Ivana Mrčela
Ivian Kan Mujezinović
Natalija Nikpalj
Mirna Oštarić Kerr
Tena Pavletić
Ira Payer
Mario Periša
Danijela Pičuljan
Lili Poljak
Katarina Radošević Galić
Julijana Rodić Ozimec
Milena Rogulj
Yasna Skorup Krneta
Diana Sokolić
Danijel Srdarev
Sanja Stani
Jana Stoić
Studenti TTF-a kolegij Kreiranje odjeće
Studio I-GLE
Studio Sonda
Renata Svetić
Sanja Šebalj
thinkobjects studio
Mirjana Tomašević Dančević
Mario Tomša
Anselmo Tumpić
Snježana Vego
Ivona Verbanac
Ana Vivoda
Janez Vlachy
Anton Vrlić
Nikola Zelmanović
Emilija Duparova
“Broj 37”
industrijski proizvedeni primjerci ženskih cipela
‘ready-made’ instalacija
dimenzije varijabilne / cca 150 x 150 cm
2017.
Instalacija “Broj 37” sastoji se od niza ready-made izložaka. Riječ je o kolekciji (ra)sparene ženske obuće uobličene u kompozicijski raster serijalnog rasporeda. Primjerci su serijski izrađeni i nerabljeni. Svakom primjerku nedostaje njegov izvorni parnjak. Grupirani su tako da je svaka pojedinačna cipela dobila svoju lažnu upotpunu. Združeni primjerci simuliraju izvorne parove, budući da su udvojeni po principu oblikovnih, odnosno tipskih značajki. Par je metafora cjelovitosti, upotpunjenosti (poput komplementarnih parova boja). Upotpunjenost para cipela funkcionalne je naravi; primjerak cipela lišena svoga parnjaka neupotrebiv je, svrhovitosti lišen predmet. Lažni parovi cipela nepotpune su cjeline, koje svoju upotpunu prizivaju na konceptualnoj razini. Ukoliko par ima funkcionalnu primjenu, utoliko raspareni primjerci ukazuju na neprimjenjivost lažnog para. U njih neće ući ženska noga nego primjerena interpretacija. Stoga se promatraču nude reprezentacijski kôdovi diskretne (re)semantizacije. Evo mogućih kôdnih binoma: ženski fetiš / muški ešalon; konzumerizam / kontemplacija; artefakt / misao.