papir, guma, drvo, lim, asfalt, beton, zvuk

razne dimenzije, razne tehnike

2016.

Prostorna i funkcionalna grafika obiteljskog hotela poziva na igru i potiče na istraživanje, poziva na aktivno korištenje i otkrivanje prostora. Signalizacija kao doživljavanje, a ne samo čitanje prostora. Standardna signalizacija je linearna. Vodi od točke A do točke B. Doživljajna signalizacija poziva na sudjelovanje i komentira lokaciju koju posjećujemo. Korisnici se ne usmjeravaju ‘desno nakon 350 m’ već ih navodimo od točke do točke, kreirajući nove referentne točke u njihovoj mentalnoj mapi prostora. Hotel koji razgovara s gostima. Od davnina se djeci razni prirodni fenomeni, biljke ili životinje približavaju i tumače kroz antropomorfizam, davanje ljudskih karakteristika, što je u modernom dobu česta karakteristika dječje književnosti. Dajući hotelu osobnost, te mu dopuštajući da komunicira izravno s gostima na dvije razine (s odraslima tekstom, a s djecom slikom/piktogramom) ostvarujemo visoku razinu prisnosti između hotela i gostiju. Neživi objekt živi u mašti djece i odraslih, postaje partner u igri i strpljivi učitelj. Sve je dvostruko kodirano. Kako bi i djeca i odrasli osjetili da je novi hotel i njihov, sve aplikacije identiteta na sebi nose dvije razine čitanja i korištenja. Signalizacija se postavlja na dvije visine  – za velike i male. Totemi/nosači oznaka u prostoru se čitaju iz dva kuta – za visoke i niske. Prostorne grafike su optička varka, ali i edukativna igra. Zidna instalacija u sobi je DIY umjetničko djelo, ali i igra. Svi obavezni ili očekivani elementi grafičkog identiteta uvijek komuniciranju na više razina. Upute u sobama, podlošci u restoranima, poziv na korištenje raznih hotelskih prostora uvijek nude i drugu funkciju u vidu igre i edukacije. Signalizacija poziva na igru i potiče na istraživanje. Integracija signalizacije i prostora / igre i edukacije. Hodnici hotela nalik su čarobnim šarenim tunelima koji vode do razigranih i praktičnih soba, ali niti u njima ne nedostaje poziva na igru i istraživanje kroz koje gosti uče osnove geometrije, odnose boja, te se igraju perspektivom. Istražujući ih, prolaznici uče u bojama, geometriji, perspektivi i drugim zabavnim i lijepim stvarima. Dugi i zavijeni, naizgled beskrajni hodnici hotela pretvaraju se u didaktičku igračku, gdje svakim korakom učimo nešto o geometriji, bojama, perspektivi. Boje i geometrijski oblici nisu odabrani slučajno, već smo ih uzeli kao početnu točku, jer djeca razlikuju boje i oblike od najranije dobi, pa im šetnja ovakvim hodnikom zaista pomaže razviti / vježbati kognitivne sposobnosti, proširiti rječnik (jer će im roditelji objasniti kako se koji od oblika zove i kako se koja boja zove), pripremiti ih za čitanje i pisanje, jer je prepoznavanje oblika slova prvi korak prema razumijevanju teksta.